Divim se ljudima koji su posvetili svoj život pronalazeći heroja u sebi. Živjeti život koji je u skladu sa vlastitim vrijednostima treba da bude primarni cilj svih nas. Ukoliko imate sreće pa čitate ove riječi, to znači da ste na dobrom putu jer na ovakve tekstove i sadržaje dolazi nekolicina ljudi. Već ste u velikoj prednosti u odnosu na one ljude koji ne razumiju da je kontrola života u velikom procentu u našim rukama. Svako želi da bude uspješan ali ono što je važnije jeste sagledavanje definicije uspjeha kroz individualnu kreaciju koja je u harmoniji sa našim željama i težnjama.
Uprkos visokim pozicijama i platama, mnogi na rukovodećim pozicijama osjećaju se nezadovoljno i neispunjeno i često su zarobljeni na svom poslu. Ukoliko se dvije stotine dana u godini provedu u nezadovoljstvu, onda je to crvena zastavica koja sugeriše da se nešto ne radi dobro. Mlade osobe, koje tek započinju svoju karijeru, u većini slučajeva pristupaju poslu na pozicijama za koje su se školovali. To je sasvim uredu obzirom da aktivnih programa profesionalne orijentacije u našem obrazovnom sistemu ima jako malo pa mnogi učenici i studenti uopće ne budu u prilici da donesu odluke po vlastitom nahođenju. Iako nema bolje metode i adekvatnije ulaznice u bolji život od sticanja diplome , to nije dovoljno da nas spremi za pravi život. I ne, neće doći niko da nas povuče za rukav, da nas spasi i da nam pomogne u pronalasku sebe. Niti se može ispisati algoritam koji će nam dati savršen kod po kojem ćemo živjeti. Odgovor je u nama ukoliko ga zaista želimo. Promjena počinje ovdje i sada i nikad neće biti bolji trenutak od sadašnjeg. Svaki dan možemo da napravimo mali korak koji će dugoročno imati ogroman utjecaj na naše živote. Hidratacija tijela počinje sa jednom čašom vode danas. Edukacija sa pročitanom jednom stranicom danas. Budimo svjesni da možemo da živimo naše snove ukoliko vjerujemo u kreaciju koja je u svima nama. Koji je zajednički nazivnik uspješnih ljudi? Odakle potiče njihov sjaj? Svaki dan su posvećeni sebi i svom performansu tako što kanališu svu svoju energiju na projekat koji smatraju životnim. I kada stanu na pozornicu briljiraju samo zbog mukotrpne energije i vremena koju su uložili kada niko ne gleda. Trebamo tragati u tišini za svojim istinskim strastima i onome što nas pokreće i ohrabruje. Imati strast znači boriti se , vidjeti prilike i načine na koji se realizuje ideja. To je u skladu sa našom prirodom i prirodnim zakonima. Tražimo sebe i svoje najdublje osjećaje. Otkrivajmo naše samopouzdanje. Kada se istinski prihvatimo kao pogrešiva bića i uporno posvetimo izgradnji u nečemu do čega nam je jako stalo i što imaju ljudi koje najviše cijenimo, samopouzdanje dolazi kao nusproizvod. Postaje samo usputni odraz načina na koji razmišljamo i donosimo odluke. Prava ljepota procesa samospoznaje jeste da nam je nekada dovoljna samo jedna misao, jedno pitanje da bi došli do duboke istine i promjene. To je tako je jedostavno ali samim tim ne znači da je lahko. U najsjajnijim pričama o herojima, prepreke i muke su prisutni tokom čitave priče. A i kakvog bi imala smisla priča koja zvuči ovako: Krenuo čovjek da ostvari svoje snove i stigao do poteškoće i kraj. Kome bi to bilo zanimljivo? Prepreke su tu da nas izgrade, definišu, natjeraju da razmišljamo i postanemo jači i neustrašivi heroji svojih života. Savladavajući korak po korak. Jedan od najboljih otkako košarka kao sport postoji, Michael Jordan, je prilikom intervijua na pitanje koja je njegova tajna uspjeha odgovorio da je promašio više od devet hiljada šuteva i da su upravo ti promašaji razlog njegove slave. Više od devet hiljada puta trčanja, pravljenja pozicije, šutiranja prema košu sa željom za pogotkom, i promašaj. Dalo bi se zaključiti da najbolji promašuju, padaju i više od bilo koga drugog. Ali, upravo ti padovi su tu kako bi se iskristalisali oni koji su uporni jer kako bi drugačije znali ko ima snagu i volju da nastavi tamo gdje se zaputio bez obzira na sve. Jedno od najvećih ljudskih prava je živjeti život po vlastitom sistemu vrijednosti i pravo da uredimo život baš onako kako mi mislimo da treba jer život kojim smo zadovoljni je daleko bolji od onoga u kome imamo čitav svijet a nemamo mir. Susret greškama je neminovan, međutim na njih ne trebamo gledati na nešto loše već na priliku za rast.
Također, uz sve to ne trebamo zaboraviti još jedno parče sreće. To su ljudi za koje smo ponosni što su naši i što smo sa njima. Porodica i prijatelji od kojih će nas obrazi zaboljeti od smijeha. Trebamo zagrliti lijepe momente, odlaske u prirodu, šetnju, kampovanje, seminare, kongrese, edukacije, treninge , koncerte, kafe s ljudima koje volimo. Pa onda, kada se baterije lijepo napune opet na posao koji smo samo birali i koji je za nas jako važan. Jer svi ljudi koji su autentično sretni na ovome svijetu najviše vremena provode na mjestima koja im istinski griju dušu. Život je kratak ali je lijep kada se živjeti zna. Budimo dobri, čuvajmo sebe i ljude koje volimo.
